Prijava smještaja za radnike: obaveza prijave i porez na drugo prebivalište 2026.

Moram li se pri montažnom angažmanu uopšte prijaviti?

U većini slučajeva ne. Ko je već prijavljen sa stanom u Njemačkoj i uzima smještaj za radnike na najviše šest mjeseci, taj ga prema § 27 st. 2 Bundesmeldegesetz (BMG – njemački Zakon o prijavi prebivališta) ne mora ni prijaviti ni odjaviti. Tek kada boravak pređe šest mjeseci, nastaje obaveza prijave.

Osnovno pravilo stoji u § 17 st. 1 BMG: ko useljava u stan, prijavljuje se u roku od dvije sedmice kod organa za prijavu prebivališta (Meldebehörde). Za kratke poslovne boravke ipak važi izuzetak iz § 27 BMG. To je zapravo mjerodavni član za montere, jer tipičan montažni angažman gotovo uvijek traje kraće od granice od šest mjeseci.

Pravilo o šest mjeseci u detalje

Prema § 27 st. 2 BMG obaveza prijave otpada za lica koja su u zemlji već prijavljena prema § 17 ili § 28 BMG i koja za boravak koji ne traje duže od šest mjeseci useljavaju u stan. Za taj drugi smještaj nije potrebna nikakva prijava ni odjava.

Konkretno to znači: monter s glavnim prebivalištem u Leipzigu, koji četiri mjeseca zbog gradilišta u Stuttgartu stanuje u sobi za montere (Monteurzimmer), u Stuttgartu se ne mora prijaviti. Njegovo glavno prebivalište ostaje, a boravak se u smislu propisa o prijavi smatra privremenim.

Rok je važan kao granica: nastavi li lice boraviti u smještaju i nakon isteka šest mjeseci, mora se prijaviti u roku od dvije sedmice nakon tog datuma (§ 27 st. 2 reč. 2 BMG). Rok dakle ne teče od useljenja, nego od prekoračenja šest mjeseci.

Poseban slučaj: prebivalište u inostranstvu

Ko u Njemačkoj nije prijavljen prema § 17 st. 1 BMG jer mu je stvarno prebivalište u inostranstvu, ima kraći rok. Za tu grupu lica obaveza prijave nastaje već nakon isteka tri mjeseca. To se tiče mnogih stranih montažnih radnika, naprimjer iz Poljske, Rumunije ili Češke, koji bez njemačkog glavnog prebivališta rade na njemačkim gradilištima.

Istočnoevropski monter bez njemačkog prebivališta, koji duže od tri mjeseca neprekidno stanuje u istom smještaju, mora se dakle prijaviti u roku od dvije sedmice nakon isteka tri mjeseca kod mjesnog organa za prijavu prebivališta. Ostane li boravak ispod te granice, nema obaveze prijave. Ta razlika prema § 27 st. 2 BMG važna je za disponente koji planiraju ekipe kroz duže periode.

Ko prijavljuje – gost ili iznajmljivač?

Prijava je stvar lica koje podliježe obavezi prijave, dakle montera. Ali iznajmljivač – onaj ko iznajmljuje smještaj za radnike (Wohnungsgeber) – dužan je pritom sarađivati: izdaje potvrdu iznajmljivača (Wohnungsgeberbestätigung – potvrda o useljenju od strane iznajmljivača) prema § 19 BMG. Bez te potvrde prijava kod organa za prijavu prebivališta nije moguća.

Ta obaveza iznajmljivača važi samo onda kada obaveza prijave stvarno postoji – dakle kod boravaka dužih od šest (odnosno tri) mjeseca ili kada smještaj postane glavno prebivalište. Kod kratkih montažnih angažmana bez obaveze prijave iznajmljivač ne mora izdavati potvrdu iznajmljivača.

Od toga treba razlikovati drugu, sasvim različitu obavezu koju mnogi miješaju s prijavom: posebnu obavezu prijave u ugostiteljskim smještajnim objektima.

Prijavni list u ugostiteljstvu: za njemačke goste ukinut od 2025.

Za komercijalne ugostiteljske smještajne objekte dosad je važila zasebna obaveza prijave: gosti su na dan dolaska morali popuniti i potpisati prijavni list (Meldeschein) (§ 29 i d. BMG). Za goste s njemačkim državljanstvom ta je posebna obaveza prijave ukinuta 1. januara 2025. Osnova je Četvrti zakon o smanjenju birokratije (Viertes Bürokratieentlastungsgesetz) od 29. oktobra 2024.

Za smještaje za radnike koji se komercijalno vode kao ugostiteljski objekat to znači: njemački gosti više ne moraju popunjavati prijavni list, a objekat ga više ne mora arhivirati.

Za goste bez njemačkog državljanstva obaveza prijavnog lista i dalje ostaje. Oni i nadalje moraju na dan dolaska popuniti i vlastoručno potpisati prijavni list; objekat ga čuva. Popunjeni prijavni listovi čuvaju se prema § 30 st. 4 BMG najmanje godinu dana i potom uništavaju u skladu s propisima o zaštiti podataka. Ta ugostiteljska obaveza prijave nema veze s prijavom kod organa za prijavu prebivališta – ona je isključivo obaveza ugostiteljskog objekta.

Porez na drugo prebivalište: kada nastaje

Porez na drugo prebivalište (Zweitwohnungsteuer) komunalni je porez koji nastaje samo ako uz glavno prebivalište prijavite i dodatni stan kao sporedno prebivalište (Nebenwohnsitz). Bez prijavljenog sporednog prebivališta nema poreza na drugo prebivalište. Kod kratkih montažnih angažmana bez obaveze prijave on stoga po pravilu ne nastaje.

Porez se veže uz prijavu sporednog prebivališta u smislu propisa o prijavi. Budući da montažni angažman kraći od šest mjeseci ne zahtijeva prijavu (§ 27 st. 2 BMG), ne prijavljuje se ni drugi stan – pa tako ne nastaje ni porez na drugo prebivalište.

Drukčije je kada boravak pređe granicu i uslijedi prijava sporednog prebivališta. Tada opština može naplatiti porez na drugo prebivalište. Visinu svaka opština određuje sama svojim propisom; uobičajene su stope između otprilike 5 i 15 posto godišnje neto hladne kirije. Ne naplaćuje svaka opština taj porez uopšte. Nastaje li i u kojoj visini, najpouzdanije razjašnjava mjerodavni komunalni propis. Drugi stan uslovljen poslom može se, zavisno od propisa, tretirati drukčije – tu se isplati pogledati mjesni propis.

Šta firme i monteri praktično trebaju uraditi

Za praksu proizlaze jasne smjernice. Ko planira montažni angažman, treba imati na umu trajanje boravka: ispod šest mjeseci (odnosno tri mjeseca bez njemačkog prebivališta) u smislu propisa o prijavi nema se šta poduzimati. Pređe li se granica, prijava je obavezna u roku od dvije sedmice nakon tog datuma.

Disponenti trebaju kod neprekidnih dugotrajnih angažmana dokumentovati rokove, kako se rok od dvije sedmice nakon prekoračenja granice ne bi previdio. Kršenje obaveze prijave prekršaj je i može se kazniti novčanom kaznom (§ 54 BMG). Kod stranih montažnih radnika presudan je kraći rok od tri mjeseca.