Prijava smještaja za radnike: obveza prijave i porez na drugo prebivalište 2026.

Moram li se pri montažnom poslu uopće prijaviti?

U većini slučajeva ne. Tko je već prijavljen sa stanom u Njemačkoj i uzima smještaj za radnike na najviše šest mjeseci, taj ga prema § 27 st. 2 Bundesmeldegesetz (BMG – njemački Zakon o prijavi prebivališta) ne mora ni prijaviti ni odjaviti. Tek kada boravak prijeđe šest mjeseci, nastaje obveza prijave.

Osnovno pravilo stoji u § 17 st. 1 BMG: tko useljava u stan, prijavljuje se u roku od dva tjedna kod tijela za prijavu prebivališta (Meldebehörde). Za kratke poslovne boravke ipak vrijedi iznimka iz § 27 BMG. To je zapravo mjerodavni članak za montere, jer tipičan montažni posao gotovo uvijek traje kraće od granice od šest mjeseci.

Pravilo o šest mjeseci u detalje

Prema § 27 st. 2 BMG obveza prijave otpada za osobe koje su u zemlji već prijavljene prema § 17 ili § 28 BMG i koje za boravak koji ne traje dulje od šest mjeseci useljavaju u stan. Za taj drugi smještaj nije potrebna nikakva prijava ni odjava.

Konkretno to znači: monter s glavnim prebivalištem u Leipzigu, koji četiri mjeseca zbog gradilišta u Stuttgartu stanuje u sobi za montere (Monteurzimmer), u Stuttgartu se ne mora prijaviti. Njegovo glavno prebivalište ostaje, a boravak se u smislu propisa o prijavi smatra privremenim.

Rok je važan kao granica: nastavi li osoba boraviti u smještaju i nakon isteka šest mjeseci, mora se prijaviti u roku od dva tjedna nakon tog datuma (§ 27 st. 2 reč. 2 BMG). Rok dakle ne teče od useljenja, nego od prekoračenja šest mjeseci.

Poseban slučaj: prebivalište u inozemstvu

Tko u Njemačkoj nije prijavljen prema § 17 st. 1 BMG jer mu je stvarno prebivalište u inozemstvu, ima kraći rok. Za tu skupinu osoba obveza prijave nastaje već nakon isteka tri mjeseca. To se tiče mnogih inozemnih montažnih radnika, primjerice iz Poljske, Rumunjske ili Češke, koji bez njemačkog glavnog prebivališta rade na njemačkim gradilištima.

Istočnoeuropski monter bez njemačkog prebivališta, koji dulje od tri mjeseca neprekidno stanuje u istom smještaju, mora se dakle prijaviti u roku od dva tjedna nakon isteka tri mjeseca kod mjesnog tijela za prijavu prebivališta. Ostane li boravak ispod te granice, nema obveze prijave. Ta razlika prema § 27 st. 2 BMG važna je za disponente koji planiraju ekipe kroz dulja razdoblja.

Tko prijavljuje – gost ili iznajmljivač?

Prijava je stvar osobe koja podliježe obvezi prijave, dakle montera. No iznajmljivač – onaj tko iznajmljuje smještaj za radnike (Wohnungsgeber) – dužan je pritom surađivati: izdaje potvrdu iznajmljivača (Wohnungsgeberbestätigung – potvrda o useljenju od strane iznajmljivača) prema § 19 BMG. Bez te potvrde prijava kod tijela za prijavu prebivališta nije moguća.

Ta obveza iznajmljivača vrijedi samo onda kada obveza prijave stvarno postoji – dakle kod boravaka duljih od šest (odnosno tri) mjeseca ili kada smještaj postane glavno prebivalište. Kod kratkih montažnih poslova bez obveze prijave iznajmljivač ne mora izdavati potvrdu iznajmljivača.

Od toga treba razlikovati drugu, posve različitu obvezu koju mnogi brkaju s prijavom: posebnu obvezu prijave u ugostiteljskim smještajnim objektima.

Prijavni list u ugostiteljstvu: za njemačke goste ukinut od 2025.

Za komercijalne ugostiteljske smještajne objekte dosad je vrijedila zasebna obveza prijave: gosti su na dan dolaska morali ispuniti i potpisati prijavni list (Meldeschein) (§ 29 i d. BMG). Za goste s njemačkim državljanstvom ta je posebna obveza prijave ukinuta 1. siječnja 2025. Osnova je Četvrti zakon o smanjenju birokracije (Viertes Bürokratieentlastungsgesetz) od 29. listopada 2024.

Za smještaje za radnike koji se komercijalno vode kao ugostiteljski objekt to znači: njemački gosti više ne moraju ispunjavati prijavni list, a objekt ga više ne mora arhivirati.

Za goste bez njemačkog državljanstva obveza prijavnog lista i dalje ostaje. Oni i nadalje moraju na dan dolaska ispuniti i vlastoručno potpisati prijavni list; objekt ga čuva. Ispunjeni prijavni listovi čuvaju se prema § 30 st. 4 BMG najmanje godinu dana i potom uništavaju u skladu s propisima o zaštiti podataka. Ta ugostiteljska obveza prijave nema veze s prijavom kod tijela za prijavu prebivališta – ona je isključivo obveza ugostiteljskog objekta.

Porez na drugo prebivalište: kada nastaje

Porez na drugo prebivalište (Zweitwohnungsteuer) komunalni je porez koji nastaje samo ako uz glavno prebivalište prijavite i dodatni stan kao sporedno prebivalište (Nebenwohnsitz). Bez prijavljenog sporednog prebivališta nema poreza na drugo prebivalište. Kod kratkih montažnih poslova bez obveze prijave on stoga u pravilu ne nastaje.

Porez se veže uz prijavu sporednog prebivališta u smislu propisa o prijavi. Budući da montažni posao kraći od šest mjeseci ne zahtijeva prijavu (§ 27 st. 2 BMG), ne prijavljuje se ni drugi stan – pa tako ne nastaje ni porez na drugo prebivalište.

Drukčije je kada boravak prijeđe granicu i uslijedi prijava sporednog prebivališta. Tada općina može naplatiti porez na drugo prebivalište. Visinu svaka općina određuje sama svojim propisom; uobičajene su stope između otprilike 5 i 15 posto godišnje neto hladne najamnine. Ne naplaćuje svaka općina taj porez uopće. Nastaje li i u kojoj visini, najpouzdanije razjašnjava mjerodavni komunalni propis. Drugi stan uvjetovan poslom može se, ovisno o propisu, tretirati drukčije – tu se isplati pogledati mjesni propis.

Što tvrtke i monteri praktično trebaju učiniti

Za praksu proizlaze jasne smjernice. Tko planira montažni posao, treba imati na umu trajanje boravka: ispod šest mjeseci (odnosno tri mjeseca bez njemačkog prebivališta) u smislu propisa o prijavi nema se što poduzimati. Prijeđe li se granica, prijava je obvezna u roku od dva tjedna nakon tog datuma.

Disponenti trebaju kod neprekidnih dugotrajnih poslova dokumentirati rokove, kako se rok od dva tjedna nakon prekoračenja granice ne bi previdio. Kršenje obveze prijave prekršaj je i može se kazniti novčanom kaznom (§ 54 BMG). Kod inozemnih montažnih radnika presudan je kraći rok od tri mjeseca.